Vijence su položili ministar obrane Ante Kotromanović u svojstvu izaslanika predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, ministar hrvatskih branitelja Fred Matić, ministar unutrašnjih poslova Ranko Ostojić, izaslanstvo Hrvatskog sabora na čijem je čelu bila Ingrid Antičević Marinović, izaslanstva Zadarske županije, grada Zadra, braniteljskih udruga te obitelji i prijatelji sudionika akcije.

Vojno redarstvena operacija Maslenica provedena je pod kodnim nazivom “Gusar”, a započela je 22. siječnja 1993. u ranojutarnjim satima. Trodnevna napadna operacija po prvi puta je izvedena uz zajedničko sudjelovanje snaga HkoV-a, HRM-a i HRZ-a, postrojbe su uvedene iz pokreta u napad a pobjedama izvojevanima tijekom ove akcije stvoreni su uvjeti za daljnje oslobađanje okupiranog teritorija. Uspješno izvedena operacija rezultirala je oslobađanjem Rovanjske, Maslenice, Novskog ždrila, Islama Latinskog, Islama Grčkog, Kašića, Crnog, Murvice, Smokovića, zračne luke Zemunik, preuzimanjem nadzora nad strateški važnim područjima s kojih su hrvatske snage mogle nadzirati Obrovac i Gračac, a nakon pobjedničkih aktivnosti oko Maslenice uslijedilo je oslobađanje brane Peruča.

Trodnevni program obilježavanja obljetnice akcije obuhvatio je niz kulturnih i sportskih događanja u gradu Zadru i njegovoj okolici.

Podijeli/Označi

Podijeli/Označi

 SJEĆA SE TKO HOĆE – ZABORAVLJA TKO MOŽE

I ove godine, 18. studenog, na dvadesetu godišnjicu okupacije Vukovara, ako već nećemo stići do grada heroja, barem se u mislima prisjetimo i zahvalimo, ne samo braniteljima Vukovara nego i svim hrvatskim braniteljima. Jer viteška obrana Vukovara utjelovljuje u sebi obranu svake stope Lijepe Naše. I nikad ne zaboravimo, u temeljima moderne hrvatske države, žrtve su svih naših poginulih branitelja. Zaboravimo li na njih, zaboravili smo za što smo se borili i uz žrtve izborili. Za domovinu. Za slobodu. A oboje je neprocjenjivo

Tri mjeseca trajala je opsada Vukovara. Tri mjeseca bez struje, vode, telefona. Bez hrane. Bez lijekova. U okruženju 600 tenkova i gotovo 50 tisuća dobro naoružanih neprijateljskih vojnika. Neprijateljskih zrakoplova koji su neprestano nadlijetali i ispuštali svoj smrtonosni teret. Granate su padale danonoćno. Branitelja ni dvije tisuće. Slabo naoružanih, ali ponosnih. Prognoze vojnih analitičara govorile su – grad se može braniti tri dana. Branio se višestruko duže. Jer braniš svoje, svoj dom, svoju domovinu. Svoju obitelj. Jer gineš pod svojom zastavom.

Rezultat opsade – grad sravnjen sa zemljom. Nema ničega, samo dim i zgarišta. Nema ptica. Nema života. Samo grobovi. Neprijatelj u grad ulazi praćen taktovima strašne melodije i još strašnijih riječi…. I pretače ih u stvarnost. Jezivu. Odvode ranjenike. Na stratište. Nema svjedoka. Nema vojnih promatrača, otjerani su. I civili i branitelji odvedeni su u logore. U torturu. Fizičku i psihičku. U smrt.

Oprostit ćemo. Jer moramo. Samo tako čovjek može dalje. Nema života s mržnjom u srcu. Pokazat ćemo i u tuzi i strahoti svoju veličinu. Ali, smijemo li zaboraviti?! Zbog svih grobova. Otkrivenih i neotkrivenih. Znanih i neznanih. Uime nestalih. Sami odlučujemo! Ali upamtite, onaj tko zaboravi svoju prošlost, osuđen je na njezino ponavljanje.

Samo smo željeli biti svoji na svome

I danas nam u ušima odzvanja vječito pitanje: što smo to učinili da se neprijatelj takvom mržnjom obrušio na sve što je hrvatsko. Samo smo željeli imati svoju državu. Svoju himnu. Svoju zastavu. Kao uostalom i svaki drugi narod koji na to ima povijesno neotuđivo pravo. Samo smo, bez straha, naglas željeli reći tko smo i što smo. Jer dotad smo to sa strahom činili. I bili optuženi za nacionalizam. A onda, na zaprepaštenje cijelog svijeta, razoružani, ali jedinstveni, imajući samo srce, vjeru i hrabrost, zaustavili smo i porazili neprijatelja. Jer branili smo svoje, samo svoje. U svakom se branitelju utjelovila baština naših potomaka koji su stoljećima bili predziđe kršćanstva. Koji su jednako ginuli. Iz istih razloga. Braneći svoje. Braneći hrvatsko.

Strašno je bilo vidjeti ono malo što je ostalo od Vukovara. Zapravo ništa! Tek ruševine, spaljene, opljačkane. Pitamo se s pravom tko je osuđen za prekomjerno granatiranje? Za grad koji više nije postojao. Nitko!

Potresna su bila svjedočanstva hrvatskih vitezova koji su se probili kroz neprijateljske linije do slobode. Svjedočanstva o strahovitim borbama u okruženju. S nevjericom smo slušali o križnom putu onih koji su prestali brojiti granate koje su ih kao kiša svakodnevno zasipale. To su naši heroji. I svi oni koji su im iz svih hrvatskih krajeva došli pomoći i svih oni koji su istu sudbinu proživjeli diljem napadnute Hrvatske.

Stoga i ove godine, na dvadesetu godišnjicu okupacije Vukovara, ako već nećemo stići do grada heroja, barem se u mislima prisjetimo i zahvalimo, ne samo braniteljima Vukovara nego svim hrvatskim braniteljima. Jer viteška obrana Vukovara utjelovljuje u sebi obranu svake stope Lijepe Naše. I nikad ne zaboravimo, u temeljima moderne hrvatske države, žrtve su svih naših poginulih branitelja. Zaboravimo li na njih, zaboravili smo za što smo se borili i uz žrtve izborili. Za domovinu. Za slobodu. A oboje je neprocjenjivo.

 “Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još malo mladenačkog šaputanja, pridružite se…”

(Siniša Glavašević – Priče o gradu)

 VUKOVAR RATNE JESENI 1991.

 OBRANA VUKOVARA – fenomen svjetskih razmjera

Dugotrajna obrana Vukovara s vojnog je gledišta bila teško razumljiva. Zemljopisni položaj, relativno nepovoljan nacionalni sastav stanovništva u gradu i okolnom području, uz velike snage JNA, nije mu teorijski davao veliku nadu za otpor. No to se dogodilo i obrana grada je zato fenomen rijedak ne samo na nacionalnoj razini nego i u svjetskim razmjerima

Ako bismo tražili događaj za koji bismo rekli da je početak sukoba u istočnoj Slavoniji, onda bi to sigurno bio događaj u Borovu Selu. U Savulji, obližnjem naselju, u prvim satima 2. svibnja 1991. napadnuta je policijska ophodnja Policijske stanice Vukovar. Dva policajca lakše su ranjena, a dvojica su oteta i prebačena u Vojvodinu. Pokušaj policijskog očevida i vraćanje otetih policajaca toga je dana završio katastrofalno. Poginulo je 20 pripadnika hrvatske policije. Na mjesto okršaja stigla je postrojba JNA iz Osijeka i postavila tampon-zonu. Službeno, bila je riječ o razdvajanju sukobljenih strana, a neslužbeno, o zaštiti i sprečavanju hrvatskih snaga da uguše pobunu i zavedu ustavni poredak na cijelom teritoriju Hrvatske.

Do eskalacije sukoba u istočnoj Slavoniji dolazi već u srpnju i kolovozu, kada bivša vojska izvodi niz napada diljem tog područja, uništava hrvatska sela i protjeruje stanovništvo, a samu operaciju Vukovar neprijatelj započinje 30. rujna 1991. Osnovna zamisao osvajanja Vukovara bila je blokirati grad, a zatim energičnim djelovanjem jurišnih odreda i skupina ovladati najvažnijim dijelovima južno i sjeverno od Vuke, poslije čega je trebalo pristupiti njegovu čišćenju i potpunom ovladavanju.

Za osvajanje grada ustrojene su dvije armijske operativne skupine – Sjever i Jug. Zadaću odsjecanja Vukovara od Vinkovaca dobila je ojačana Gardijska mehanizirana divizija koja je išla u tri taktička smjera: Šid – Županja, Šid – Vinkovci i koridor Vinkovci – Vukovar. Divizija je 1. listopada napala prometnicu Vinkovci – Bogdanovci – Vukovar, osvojila selo Marince i odsjekla Vukovar od Vinkovaca, a već sljedeći dan zauzela je i selo Cerić te nastavila s intenzivnim napadima na selo Nuštar koji su branitelji definitivno obranili u noći između 5. i 6. listopada.

Unatoč potpisanom primirju, 23. listopada bio je za branitelje Vukovara iznimno težak jer je grad bio pod neprekidnom paljbom, a nije pošteđena ni bolnica koja je pogođena s oko 40 raketa, od čega je zapaljena te je ranjenicima prijetila opasnost i od požara.Dok je Gardijska divizija JNA prestrojavala snage, ojačavala ih i dodatno utvrđivala područje sela Cerić – ekonomija Henrikovci – Mirkovci – Negoslavci, Novosadski je korpus sredinom listopada nastavio intenzivne napada na Vukovar i Borovo naselje. Bili su to dotad najžešći napadi s kojima je JNA uspjela probiti crtu obrane na području Mitnice, južnom dijelu naselja Lužac, ulici Sajmište i Trpinjskoj cesti. Probijanjem ovih obrambenih položaja napadaču je preostalo samo još nekoliko stotina metara da s pješaštvom uđe u samo središte grada i Borovo naselje te se stoga vode žestoke ulične borbe. Krajnjim naporom obrana Vukovara onemogućila je presijecanje prometnica između Vukovara i Borova naselja. Nastojeći pomoći okruženom gradu, Zapovjedništvo operativne zone Osijek od 16. je listopada pokušavalo izvući ranjenike iz okruženog grada. Konvoj sanitetskih vozila krenuo je 18. listopada, a neprijatelj ga je pokušao iskoristiti za upad u grad s područja između Bogdanovaca i Vukovara, što je obrana na vrijeme prozrela. Konvoj je na kraju ušao u grad iz smjera Lušca, preuzeo ranjenike, te u prvim minutama sljedećeg dana stigao do Djakova.

Početkom studenog neprijatelj napada selo Bogdanovce koje se uspijeva obraniti, za razliku od obrane Vukovara koja nije uspjela obraniti naselje Lužac, pa je vojska uspjela presjeći obranu grada na dva dijela.

Nakon pada Lušca stanje se u Vukovaru pogoršavalo iz dana u dan. Umor, pogibije te manjak ljudi, naoružanja i opreme učinili su svoje. Slobodni teritorij grada bio je sve manji. Napad JNA iz smjera Lušca, s namjerom zauzimanja nadvožnjaka prema središtu Vukovara, zbog spajanja s postrojbama koje su napadale duž Trpinjske ceste, bio je uvod u završne borbe za grad.

S prvim satima 17. studenog zapovjednik Operativne grupe iz Vukovara primio je dramatičnu poruku od zapovjednika Vukovara da je ostao bez ljudi i streljiva, s rastrganom obranom koja je bila na kraju snaga. Grad je zauzet 18. studenog, a dan poslije, 19. studenog 1991. zauzeto je i Borovo naselje, što je bio kraj organizirane obrane grada.

(Korišteni materijali: “Grad koji se uistinu nije mogao obraniti”, Davor Marijan – Poseban prilog Vjesnika, str. 12-23, studeni 2005.)

Kronologija opsade Vukovara

25. kolovoza – Do tada najžešći napad na Vukovar. Tenkovi izlaze iz vojarni, a ZNG uništava prvi tenk. Minobacački projektili uništili su dvije operacijske dvorane vukovarske bolnice.

5. rujna – Vukovar je napadnut iz Negoslavaca, Bršadina, Borova Sela, Bačke, a u napadu sudjeluje i riječna flotila na Dunavu. Na grad svake minute pada jedna granata ili raketa.

14. rujna – “Dan kada se nebo otvorilo”. Zrakoplovi JNA desetak puta bombardiraju Vukovar. JNA i srpske paravojne postrojbe započinju ofenzivu s ciljem okupiranja Vukovara. Grad napada oko 100 tenkova. Vukovar je bez struje, vode i telefonskih linija.

16. rujna – Hrvatske snage uništavaju 34 tenka, a zabilježeno je 26 avionskih napada. JNA pokušava spojiti svoje snage u vukovarskoj vojarni sa snagama u Negoslavcima.

2. listopada – Počinje novi veliki višednevni napad na Vukovar na koji pada više od 7000 granata, bombi, mina i raketa dnevno. U napadu su angažirane sedam motoriziranih i dvije oklopne brigade te elitna gardijska divizija JNA.

18. listopada – Humanitarni konvoj stiže u Vukovar: doprema humanitarnu pomoć i izvlači dio ranjenika.

4. studenog – Na Vukovar izvedeno 65 zračnih napada

14. studenog – JNA ulazi u Vukovar i rasijeca hrvatske snage u Vukovaru i Borovu naselju.

17.-19. studenog – Zbog nedostatka streljiva, hrvatske snage prestaju pružati otpor. Vukovar je okupiran.

18. studenog – JNA ulazi u vukovarsku bolnicu i odvodi ranjenike na Ovčaru.

Izvor: Hrvatski-vojnik

Podijeli/Označi

S NAMA SU!

Na blagdan Svih svetih prisjećamo se naših najmilijih koji više nisu među nama. Posljednja počivališta i groblja postaju mjesta naše zahvale i prisjećanja na naše pokojnike. Izaslanstvo UDHOS ZAGREB  položilo je vijence i svijeće zapalilo na Trgu Siječanjskih  Žrtava i na Trgu Francuske republike kod spomen ploče poginulim dragovoljcima Francuzima u Domovinskom ratu.

Moj prijatelju mene više nema,
Al’ nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ‘ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java…..

……Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

Podijeli/Označi

POREDAK 10.MEMORIJALNOG ULTRAMARATONA ZAGREB – VUKOVAR

“putevi dragovoljaca hos-A i bojovnika domovinskog rata

UKUPNI REZULTAT muškarci

natjecatelj Rezultat

1. Boris Ivanović 30:28.22

2. Elvir Rakipović 32:10.55

3. Nedjeljko Đurin 38:28.54

4. Dragan Kopecki 40:08.36

5. Zdravko Čufar 41:29.49

UKUPNI REZULTAT žene 

natjecatelj Rezultat

Marija Vrajić 37:38.59

Organizacijski odbor Ultramaratona čestita pobjednicima 

Podijeli/Označi

10. MEMORIJALNI ULTRAMARATON ZAGREB-VUKOVAR

PUTEVI DRAGOVOLJACA HOS-a I BOJOVNIKA DOMOVINSKOG RATA˝

Osijek – Vukovar (ovčara)

 Završen ultramaraton Zagreb – Vukovar

Nakon 344.1 km i pet dana završen je jubilarni 10 memorijalni ultramaraton Zagreb-Vukovar .

Sunčano i izrazito toplo vrijeme pratilo je ultramaratonce i peti dan, nakon starta iz Osijeka, od kud su ih ispratili Osječani, nakon polaganja vijenca i paljenja svijeća. Iz Osijeka je krenulo 13 muških i dvije ženske trkačice, od toga svega 5 muških i jedna ženska nositeljica utrke, odnosno maratonaca koji su u konkurenciji za glavne nagrade.

Iako je riječ o najkraćoj dionici ultramaratonske utrke, nakon četiri dana umor je bio vidljiv na svim trkačima, te nije bilo većih promjena u ukupnom poretku trkača, te je tako i petom dionicom dominirao Boris Ivanović, dok je Elvir Rakipović drugi u ukupnom poretku, petu dionicu završio kao trećeplasirani iza Duška Štrbca s minimalnim zaostatkom, u ženskoj konkurenciji Marija Vrajić kao jedina nositeljica utrke laganim tempom završila je i ovo dionicu i time po treći put pobijedila u ženskoj konkurenciji na ultramaratonu Zagreb Vukovar.

Izrazito vruće vrijeme razlog je velikog broja odustajanja, te je od ukupno 20 trkača koji su u utorak krenuli iz Zagreba ciljem na ovčari prošlo svega 6, što dodatno svjedoči o zahtjevnosti i jedinstvenosti ovog ultramaratona.

Ukupni pobjednik ultramaratona je Boris Ivanović s vremenom  30:28:22

Na cilju, Ovčari, natjecatelje je dočekalo 300-tinjak ljudi, te tradicionalno 50-ak motorista koji su se nakon kratkog protokola poklonili žrtvama i položili vijenac te zapalili svijeće, a tradicionalno su i kuburaši odali počast braniteljima.

Od uzvanika ističemo predsjednika Saveza udruga dragovoljaca HOS-a Borislava Barišića, dopredsjednike Vladu Jukića i Ivana Friščića, saborskog zastupnika Daniela Srba, izaslanika gradonačelnika grada Vukovara Vjekoslava Karaulu, pukovnika Mirka Čondića, generala HV-a i HVO-a Živka Budimira predsjednika Federacije BiH, zastupnika u parlamentu BiH Zvonka Jurišića, ratnog zapovjednika HOS-a BiH Stanka Primorca – Ćanu, te ostali uzvanici.

STARTNA LISTA 5.DIONICA

REZULTATI 5.DIONICA

Podijeli/Označi

10. MEMORIJALNI ULTRAMARATON ZAGREB-VUKOVAR

˝PUTEVI DRAGOVOLJACA HOS-a I BOJOVNIKA DOMOVINSKOG RATA˝

Slavonski Brod – Osijek

Najtežom dionicom dominirao Boris Ivanović

Sunčanim jutrom započela je i četvrta, najteža dionica od Slavonskog Broda do Osijeka.  Nakon polaganja vijenca i paljenja svijeća za poginule branitelje, član organizacijskog odbora iz Slavonskog Broda Dalibor Damičević, te gradonačelnik Mirko Duspara, koji je pucnjem iz pištolja označio start četvrte dionice.

Četvrta dionica potvrdila je epitet najteže, na slavonskoj ravnici odustali su Marijeta Gomilšćak, te veterani ultramaratona Mladen Hodak i Anteša Džomba.

Odmah nakon početka utrke Boris Ivanović nametnuo je ubitačan tempo koji Elvir Rakipović  nije mogao pratiti, te je nakon završetka ove dionice prednost Ivanovića sa 13 minuta porasla na više od 1 sata.

Odustajanjem Marijete Gomilšćak, u ženskoj konkurenciji na stazi je još samo Marija Vrajić, koja je odmjerenim tempom završila i ovu dionicu.

 Ultramaratonce su u Osijeku dočekali predsjednik Saveza udruga dragovoljaca HOS-a Borislav Barišić, načelnik ratnog stožera HOS-a Anto Đapić i saborski zastupnik Danijel Srb, koji su najboljima podijelili medalje i priznanja, A Ivan Friščić, predsjednik Udruge dragovoljaca HOS-a Grada Zagreba domaćinu, Borislavu Barišiću dodijelio je plaketu zahvale za pomoć u organizaciji ultramaratona.

U jutro u 9.00 sati startat će posljednja peta dionica koja je ujedno i najkraća, 47 kilometara, do cilja na Ovčari pokraj Vukovara. U posljednjoj dionici nebi trebalo biti posebnih iznenađenja jer prvoplasirani Ivanović ima 1 sat prednosti ispred Rakipovića, a Rakipović ima ogromnu prednosti ispred trećeplasiranog te se već nazire ukupan plasman, koji samo povreda može promijeniti, dok u ženskoj konkurenciji trči samo Marija Vrajić.

 Sve informacije o događanjima na utrci i oko utrke, tijekom svih pet dana održavanja maratona, možete dobiti na službenom broju za kontakt:

Siniša Šukunda, mob: 098 210 840

REZULTATI 4. DIONICE

Podijeli/Označi

10.MEMORIJALNI ULTRAMARATON ZAGREB-VUKOVAR

“PUTEVI DRAGOVOLJACA HOS-a I BOJOVNIKA DOMOVINSKOG RATA˝

Četvrtak, 15 Rujan 2011 

Dionica  Novska – Slavonski Brod 

Najduža dionica završila pobjedom Borisa Ivanovića

Nakon polaganja vijenca i paljenja svijeća za poginule branitelje, domaćin iz Novske, Željko Soldo, pucnjem iz startnog pištolja u četvrtak, 15. rujna, 2011. godine, u 8.00 sati, označio  je početak treće, najduže dionice 10. memorijalnog ultramaraton Zagreb – Vukovar, dužine 90,5 kilometara. Najduža dionica  i vruće vrijeme rezultirali su još jednim odustajanjem, te je tako sada u borbi za prva mjesta još samo 8 maratonaca i 2 maratonke.  Kao i svake godine, u Rajićima su osnovnoškolci zajedno sa učiteljima dočekali ultramaratonce, te im na taj način dali moralnu potporu na njihovom putu prema Vukovaskoj Ovčari

 Ciljem u Slavonskom Brodu, prvi je prošao slovenski maratonac Boris Ivanović, a odmah iza njega, opet sa minimalnim zaostatkom od 3 minute, prošao je Elvir Rakipović, koji nakon trećeg dana u ukupnom poretku, za prvoplasiranim zaostaje svega13 minuta, što ovu utrku čini izuzetno zanimljivom, pogotovo što se sutrašnja četvrta dionica trči prema Osijeku u kojem živi Elvir Rakipović, te je u prošlim utrkama upravo u toj dionici pobjeđivao upravo on. Zaostatak trećeplasiranog Nedeljka Đurina za drugoplasiranim Rakipovićem je više od četiri sata

 U ženskoj konkurenciji Marija Vrajić je i nadalje nedostižna za Marijetu Gomilšćak, koja je i u današnjoj dionici kasnila gotovo 2 sata , te je sada ukupna razlika blizu tri sata, ako se u obzir uzme činjenica da Marija Vrajić poznaje stazu, to može biti velika prednost.

 U cilju treće dionice u Slavonskom Brodu natjecatelje su dočekali domaćini gardonačelnik Slavonskog Broda Mirko Duspara, te saborski zastupnik Danijel Srb i član organizacijskog odbora iz Slavonskog Broda Dalibor Damičević.

 Predsjednik Udruge dragovoljaca HOS-a Grada Zagreba Ivan Friščić, uručio je domaćinu Mirku Duspari, gradonačelniku, plaketu zahvale za pomoć u organizaciji ovog jedinstvenog natjecanja.

Poredak treće dionice 

  Sutra, u 8.00 sati startat će četvrta, najteža dionica prema Osijeku, koja je tek nešto kraća od prethodne i iznosi 84 km.

Podijeli/Označi

10. MEMORIJALNI ULTRAMARATON ZAGREB-VUKOVAR

˝PUTEVI DRAGOVOLJACA HOS-a I BOJOVNIKA DOMOVINSKOG RATA˝

Dionica  Ivanić Grad – Novska

Velika vrućina otežala trčanje

U srijedu, 14. rujna, 2011. godine, u 9.00 sati, započela je druga dionica 10. memorijalnog ultramaraton Zagreb – Vukovar.

Na startu, druge dionice ultramaratonce su ispratili dogradonačelnici Ivanić Grada Krešimir Malec i Ilija Krištić, te Nikola Sraka član organizacijskog odbora Zagrebačke županije.

Iz Ivanić Grada startalo je 12 trkača, nositelja ultramaratona, te dvije žene, također nositeljice ultramaratona, te troje maratonaca u utrci dionice.

Izrazito vruće vrijeme uzelo je danak, te je odustalo troje maratonaca, a među njima i sedamdesetpetogodišnji Nikola Kovač, koji je do sada trčao većinu ultramaratona, te nadalje u konkurenciji svega 9 ultramaratonaca i dvije ultramaratonke.

Članovi organizacijskog odbora su u Kutini položili vijenac i zapalili svijeće kod središnjeg križa, te na posljednjem počivalištu Velimira Kvesića, te poginulih branitelja Vukovara Zdravka Bezuka i Ivice Krajinovića.

U ženskoj konkurenciji nije bilo većih iznenađenja, te je Marija Vrajić znalački završila ovu drugu dionicu s prednošću od gotovo 1 sata. Slovenski trkač Boris Ivanović i drugu je dionicu završio s minimalnom prednošću ispred Elvira Rakipovića, te je njegova ukupna prednost nakon druge dionice  svega 10 minuta, dok je prošlogodišnji pobjednik Nedeljko Đurin, zaostao gotovo dva sata, te je u ukupnom poretku za drugoplasiranim Rakipovićem u zaostatku od 2sata i 50 minuta.

U cilju druge dionice u Novskoj natjecatelje su dočekali domaćini  član organizacijskog odbora Željko Soldo, načelnik ratnog stožera HOS-a Anto Đapić i dopredsjednik Saveza udruga dragovoljaca HOS-a Vlado Jukić, predsjednik Županijske skupštine Sisačko-Moslavačke županije Željko Kardaš, Antun  Vidaković gradonačelnik grada Novske.

Predsjednik Udruge dragovoljaca HOS-a Grada Zagreba Ivan Friščić, uručio je domaćinu plaketu zahvale.

Sve informacije o događanjima na utrci i oko utrke, tijekom svih pet dana održavanja maratona, možete dobiti na službenom broju za kontakt:

Siniša Šukunda, mob: 098 210 840

 2. DIONICA

DUŽINA STAZE:72,0 km

DATUM: (srijeda) 14.rujna 2011.

START: IVANIĆ GRAD

CILJ: NOVSKA

  STARTNA LISTA

Podijeli/Označi

10.MEMORIJALNI ULTRAMARATON ZAGREB – VUKOVAR

“Putevi dragovoljaca HOS-a I bojovnika domovinskog rata”

13.-17.rujna 2011.

Svečano otvoren jubilarni 10 ultramaraton Zagreb – Vukovar

U utorak, 13. rujna, 2011. godine, u 10 sati, pucnjem kuburaša započeo je 10 memorijalni ultramaraton Zagreb – Vukovar. Na startu, ultramaratonce su na put dug 344,1 km ispratili mnogobrojni uzvanici, među kojima bi izdvojili idejnog začetnika ultramaratona Damira Štimca, dopredsjednika saveza udruga dragovoljaca HOS-a Vlado jukić, državnog tajnika Zorana Komara, načelnika ratnog stožera HOS- a Antu Đapića, saborskog zastupnika Danijela Srba, izaslanika gradonačelnika Grada Zagreba, brigadira Miodraga Demu. Nakon protokola otvorenja, predsjednik udruge dragovoljaca HOS-a Grada Zagreba, Ivan Friščić podsjetio je na dane kada su prije 20 godina iz Zagreba krenuli dragovoljci u pomoć opkoljenom Vukovaru, pri tome ne misleći na vlastiti život. U sjećanje na te hrabre ljude organiziramo i ovu utrku. Također u znak zahvale dodijelio je priznanje izaslaniku gradonačelnika Grada Zagreba, brigadiru Miodragu Demi, za pomoć u organizaciji, te za pokroviteljstvo nad svim do sada održanim Ultramaratonima. Iz Zagreba, je startalo ukupno 20 natjecatelja, 17 u muškoj i 3 u ženskoj konkurenciji, a na cilj u Ivanić Grad došlo je 12 muških i 2 ženske natjecateljice, zbog velike vrućine, odustalo je čak 6 natjecatelja. Prvi je kroz cilj prošao slovenski natjecatelj, Boris Ivanović, dok je kao treći ciljem prošao prošlogodišnji pobjednik Nedeljko Đurin sa zaostatkom od 60 minuta, u ženskoj konkurenciji, nije bilo većih iznenađenja i ciljem je prva prošla dvostruka pobjednica ovog maratona u ženskoj konkurenciji Marija Vrajić, s odličnim trećim vremenom u ukupnoj muškoj konkurenciji. U cilju dionice u Ivanić Gradu natjecatelje su dočekali domaćini vijećnik u županijskoj skupštini Zagrebačke županije, te član organizacijskog odbora Zagrebačke županije Nikola Sraka. Sve informacije o događanjima na utrci i oko utrke, tijekom svih pet dana održavanja maratona, možete dobiti na službenom broju za kontakt: Siniša Šukunda, mob: 098 210 840

STARTNA LISTA

1. DIONICA

DUŽINA STAZE: 50,6 km     

DATUM: (utorak) 13.rujna 2011.

START: ZAGREB

CILJ: IVANIĆ GRAD

REZULTATI 1. DIONICE muškarci

plasman natjecatelj

1. Boris Ivanović 4:13.58

2. Elvir Rakipović 4:17.32

3. Nedeljko Đurin 5:13.54

Podijeli/Označi