MARIO REHOR 29.05.1975. Zagreb – 30.12.1991. Komletinci 

MARIO REHOR

29.05.1975. Zagreb – 30.12.1991. Komletinci

Mario Rehor rođen je 29. svibnja 1975. godine u Zagrebu kao drugo od dvoje djece roditelja Miroslava i Nade rođene Putrić. Mario je rastao sa sestrom Magdalenom. Otac mu je bio nastavnik glazbe, a majka diplomirana ekonomistica. Završio je osnovnu i pohađao srednju (grafičku) školu u Zgrebu. Društven, vedar i živahan, bio je izviđač. Volio je šport, posebice plivanje, vaterpolo i jahanje, te ribolov.

Iako je po izbijanju velikosrpske agresije na Hrvatsku išao tek u treći razred srednje škole, Mario nije mogao ne odazvati se zovu napadnute mu Domovine u već zahuktalom ratu. Odlazi na bojište u studenom 1991. godine, kao dragovoljac HOS-a. Brani junački Domovinu na Banovini, a zatim u Istočnoj Slavoniji.

Pogiba 30. prosinca 1991. godine, na crti bojišnice u Komletnicima kod Vinkovaca u izvidničkoj akciji od neprijateljskog metka u 17. godini života. Pokopan je 7. siječnja 1992. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Vitezu Mariju Rehoru posmrtno je dodijeljen čin časničkog namjesnika HV, odličja Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana te Spomenica Domovinskog rata. Ime je mladog viteza Marija utisnuto, uz imena drugih poginulih branitelja, na spomeniku u Kustišiji, kojega je podigla Udruga HOS-a Zagreb. Časno mu je ime također utisnuto na spomeniku kojeg je Grad Zaprešić podigao u Zaprešiću, Općina Otok u Komletinicima te UDHOS ZAGREB Novskoj kao vječni znak poštovanja i zahvalnosti za obranjenu slobodu. Mariju u čast, jedna ulica u zagrebačkoj Kustošiji nosi ime Marija Rehora.

DJEČAK NA BRANIKU DOMOVINE

On je bio još dječak pun osmjeha

I gledao je život još dječjim očima,

Tražio je neke svoje male ideale

Negdje među zvijezdama, u snovima

Nitko ne može reći da je bio običan dječak,

Jer sa šesnaest godina otišao je u rat,

Osjetivši zov svoje svete Domovine.

Bio je spreman i svoj mladi život dat

Ostavio je školu, majku, sestru, sve

Znao je da riskira i da se možda neće vratiti,

uzeo je oružje i ostavio svoj dragi dom

Znao je da će prijatelji i majka

jednom shvatiti.

On je bio samo dječak pun osmjeha.

Koji je želio da zlatno sunce sije,

On ostavio je svoje snove

Na braniku Domovine.

I eno ga sada, na Mirogoju spava

Za Domovinu svetu je pao.

I spava dječak među grobovima

što je živote drugih i svoj život dao.

S tužnim sjećanjem 3.C i razrednica

Ne možemo oplakat` mladost

tvoju.

Dao si najviše svome rodu,

darovao život za slobodu,

Danas pjevamo ljubav tvoju,

naš heroju.

Kako ti reći: “junače, hvala”.

Srce te moli: daj nam pokloni hrobrost svoju.

Častiti želimo ljubav tvoju,

naš heroju.

Hrvatska mati mora znati:

slavan si, pao si za nju u boju.

Mi sada slavimo ljubav tvoju,

naš heroju.

(ANA IVELJA, NAŠEM HEROJU MARIJU REHORU)

AUTOR:udhos-zagreb.hr